1. |
Sanjar
13:11
|
|||
Šta te sve može snaći
Kada u paklu otpočne gozba
I sve zvanice za stolom se slade
A na trpezi tvoja glava?!?!
Sklopljene oči, suzama slepljene
Zamrele od straha nedoživljenog pakla
Pred prizorima nadolazećih sutona
Što se svakojakim utvarama vole oblačiti
U tim očima, suludo hrabrim
Što tebi sada tako čudno zvuče
Gde se ispod njih, u bezdanima
Pokondirena ksenofobija
U još veće užase gnoji
U tim očima unizi sve boje
Al' sačuvaj jednu i sam moraš prepoznati koju
Jer je to jedini put kojim ćeš stići
Tamo gde ja bejah prošle noći
...a možda sam ja još uvek tamo
U toj mrtvoj ljusci svemira
Sterilan u želji i aseksualan prema životu
Odakle ti sada, samo najveći neprijatelj mogu biti
Mameći te u sebičnosti ka haosu
Od koga u snovima najviše prežeš!
Al' jedno ću uvek znati
Ako sutra sve ovo saznanje
Okitiš sebi odorom cvetnom
I šljašteći proputuješ svetom
U svom novom izdanju
Tada znaću da niko ipak danas stvarno
Nije delio samnom svu ovu umetnost (samo)uništenja...
Otuđen svojom izopačenom maštom
U najpustijoj od sviju stvarnosti
Kad bol isčezne, zadovoljstvu ruku pružam
Al' nije li taj smiraj samo milost mog mučitelja?
|
||||
2. |
||||
Oh ništavilu moga bića
Kako si alavo posrnulo ka materama svetlosti
Čija li te materica takvo 'tvorila
Da samo tvoj dodir pustoši njihove svetosti
Silom tvojom, nepreglednom pustinjom
Gase se vatre što životom sijaju
I svako ubistvo postaje moj plod
Jer me voljom haosa, u sebe preporađaš!
Čeznete li me doživeti, lako me je naći
Jer tamo gde pupoljak vene - tamo je moje seme
Gde božanstva strahuju u bunilu nadolazeće moći
Koja snagu večnosti tamniči u reči!
Razlapljenim čeljustima proždirem balans vekovne harmonije
Utroba odveć vapi za gostoprimstvom zverske onanije!
Dok svemirom lutam i skrnavim eone
Zavodi ludilo, prazninu mi pohlepnu
Jer proklet biva, moga postojanja dar
Osamljen u neplodnosti svojih dela
Čeznete li me doživeti, lako me je naći
Jer tamo gde pupoljak vene - tamo je moje seme
Gde u sazvežđu zglaslom samuje jad
Smrti koja sebe odneti ne može
|
||||
3. |
" "
08:54
|
|||
4. |
||||
Da li znaš za granicu iza koje
Nepouzdanje i neizvesnost života
Razdiru svaki ljudski doživljaj
Van poznatog iskustva bola?
Pamtiš li mesto na kojem se
Susreću svirepost i sila besmisla
Da mahnito izbiju ti svaki dah
Za kojim bunovan posežeš?
Izvan doba, izvan vremena
Gde kovitlac ništavila prodire u sećanja
Izvan značenja, izvan objašnjenja
Gde nesveta pošast poharava uverenja
Izvan propasti, izvan uništenja
Odakle te ovaj glas sada doziva
Trzaj po trzaj, na tebe zijaju ambisa dva
Znam da zavodljivom čini se ova blizina zla
Korak po korak, nad tobom vrišti neman pohlepna
Nije li ti pak poznata ta vražja stihija?
Utvara haosa sa četiri lika
Istina i realizacija
Smrt, krivica, stradanje i patnja
A ja sam kvintesencija
(Sad) kad moju tajnu znaš,
imaš li ti te smelosti
Da izdržiš ovaj tren
svekoliko koban i jeziv da je
Ili već podležeš iskušenju
da odgmižeš nazad u siguran tok
Da te slepog ko bogalja doji
...u kukavičluku i samoobmani
|
Dead Shell of Universe Serbia
Contact Dead Shell of Universe
Streaming and Download help
If you like Dead Shell of Universe, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp